POVEZANOST ODNOSA OCA I MAJKE S ODNOSOM OCA I DJETETA

U prošlom članku smo pisali o tome kako i zašto je važno da su očevi uključeni u život svoje djece te kako to postići i na koji način to pridonosi njihovom razvoju. Istraživanja konzistentno pokazuju da očevi igraju vrlo bitnu i veliku ulogu u životu djece, na način da utječu na kognitivne, socijalne i ponašajne aspekte djetetovog razvoja, kao i na psihofizičko zdravlje djeteta i na njegovo opće zadovoljstvo životom. Međutim, važan utjecaj na razvoj djeteta ima i obiteljski kontekst u kojem odrasta.
Bračni odnosi imaju veliki utjecaj na cjelokupni razvoj i prilagodbu djeteta. Kvaliteta muževog odnosa sa ženom snažno utječe na njegov odnos sa svojom djecom. Očevi češće preuzimaju veću odgovornost oko brige za dijete i imaju bolji odnos s djetetom kada su u pozitivnim i zdravim brakovima. Dakle, kada su muškarci predani svojem braku, postoji veća šansa da će biti predani i svojoj djeci.
Odnos muža i žene indirektno utječe na dijete već od samog začeća. Istraživanja pokazuju da se žene koje imaju emocionalnu potporu svojih partnera općenito osjećaju bolje, imaju bolje trudnoće, porode, kao i bolje mentalno zdravlje nakon porođaja. Na taj način dijete raste i odrasta u pozitivnom okružju. Također, uključenost oba roditelja u odgoj djece zauzvrat pozitivno djeluje na kvalitetu bračnih odnosa. Lamb (2004) navodi da veći stupanj očeve uključenosti u život djece omogućuje oboje roditelja da se bave i ostalim stvarima koje ih ispunjavaju i čine im zadovoljstvo. Dok očevi zadovoljavaju svoju potrebu za bliskošću sa djecom, istovremeno time dopuštaju majkama da, osim bliskosti sa djecom, ispunjavaju i svoje ostale životne ciljeve i želje. Na taj način se oba roditelja osjećaju zadovoljnije i ispunjenije. Kao rezultat toga, takav je međusobni odnos topliji i bogatiji, bračno zadovoljstvo dugotrajnije, a brak čvršći.
Ne zaboravimo da i majke također imaju utjecaja na odnos oca i djeteta. Kad žene podržavaju svoje partnere u roditeljstvu te kada na njih gledaju pozitivno, kao na sposobne i kompetentne partnere, oni će se sami osjećati zadovoljnije i izglednije je da će biti više uključeni u odgoj svoje djece. Međutim, ako žene obeshrabruju svoje partnere, bilo da se boje prepustiti kontrolu ili sumnjaju u njihove očinske sposobnosti, manja je šansa da će se partneri adekvatno uključiti u odgoj svoje djece. Dakle, dobar način da se poboljša odnos oca sa djetetom je da se ojača njegov odnos sa majkom djeteta.
Cabrera, Fitzgerald, Bradley i Roggman (2007.) smatraju da odnos između partnera služi kao model djeci u odnosima koje ona kasnije razvijaju. Pozitivan i konstruktivan odnos između njihovih roditelja ih uči kvalitetnoj komunikaciji, uči ih kako da dobiju i pruže emocionalnu potporu, nose se pozitivno sa konfliktima i iskazuju poštovanje drugoj osobi. Na primjer, ako sinovi odrastaju u obitelji u kojoj očevi poštuju njihove majke i rješavaju konflikte na prikladan i zreo način, veća je vjerojatnost da će i oni sami usvojiti takav način ophođenja sa ženama te da se neće odnositi agresivno prema njima. Također, kćerke uče i stvaraju očekivanja o tome kako bi se muškarci trebali odnositi prema njima i manja je vjerojatnost da će u tom slučaju kasnije u životu ući u nasilne i nezdrave veze.

KAKO BITI UKLJUČEN OTAC I NAKON RAZVODA
S obzirom na to su razvodi brakova sve češći, pri čemu djeca uglavnom ne žive sa očevima, važno se osvrnuti i na mogućnosti odnosa u takvim situacijama. Kelly (2000) nalazi da se „nakon razvoda djeca dosljedno osjećaju bolje i postižu više kada su u mogućnosti održati značajne odnose sa oba roditelja, osim ako je razina roditeljskog konflikta vrlo visoka“.
Utjecaj očeva na život djece ne staje nakon razvoda braka. Očevi mogu biti ključne i pozitivne figure u životu djeteta i ako ne žive s njima. Očevi koji su topli i puni ljubavi imaju pozitivan utjecaj na djetetovo blagostanje i zadovoljstvo životom i u slučajevima kada više ne žive sa djecom. Istraživanja upućuju na to da kada otac ne živi s djetetom najvažniji faktor za dobrobit djeteta je kvaliteta odnosa oca s djetetom i s njegovom majkom. Dakle, ako su očevi prisutni i brižni i ako je njihov odnos s majkom nakon razvoda kvalitetan te ako se oni poštuju, djeca profitiraju.
Stoga očevi, možete utjecati pozitivno na svoju djecu i značajno sudjelovati u odgoju i kada više ne živite s njima. Provedite vrijeme koje imate na raspolaganju sa svojim djetetom kvalitetno. Važnije je kako provedete vrijeme sa svojim djetetom od toga koliko vremena provedete s njim. Kvalitetno provedeno vrijeme ima niz pozitivnih posljedica za dijete. Umjesto poklona i zatrpavanja materijalnim stvarima, radite na odnosu. Pričajte, slušajte, obavljajte stvari zajedno, budite aktivni, igrajte se, učite jedno o drugom i jedno od drugog. Kvalitetan odnos oca sa djetetom može djetetu ublažiti i olakšati negativne posljedice izazvane razvodom roditelja.
Pokušajte njegovati autoritativan stil odgoja. Autoritativan stil nije i autokratski (diktatorski), već dapače, sasvim je drugačiji - to je demokratski način odgoja. Budite pažljivi i susretljivi, ali postavljajte jasna pravila kojih se djeca moraju držati te budite dosljedni u tome. Međutim, kada dođe do pogrešaka, probajte ih shvatiti i oprostiti. Ukratko, radite na tome da djeci postavljate čvrste granice, ali im ujedno dajte do znanja da su voljena. Ako ste prisutni, dosljedni i puni podrške dijete se osjeća sigurno i voljeno te ima preduvjete za razviti se u zadovoljnu i uspješnu osobu, koja zna samostalno donositi pozitivne izbore za sebe.
Djeca u svakom smislu profitiraju ako su oba roditelja angažirana i aktivno uključena u njihov život. Ako imaju sigurne, podržavajuće i emocionalno tople odnose sa oba roditelja te ako njihovi roditelji njeguju slične odnose međusobno, djeca imaju puno veću vjerojatnost da će biti psihički dobro prilagođena i uspješna u životu. Taj uspjeh se odnosi na njihovu psihofizičku stabilnost, socijalne odnose, kao i obrazovna i poslovna postignuća. A te posljedice na vaše dijete (i na vas same) su vrijedne vašeg truda.

LITERATURA:
Cabrera N., Fitzgerald H.E., Bradley R.H., Roggman L. (2007). Modeling the dynamics of paternal influences on children over the life course. Applied Developmental Science 11(4).
Kelly, J.B. (2000). Children's Adjustment in Conflicted Marriage and Divorce: A Decade Review of Research. Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry 39(8):963-73.
Lamb, M. E. (Ed.). (2004). The role of the father in child development (Fourth ed.). New York: Wiley.